(...) Pisac, naime, zna da je pozorište samo po sebi iluzija, zasnovana na potrebi da silinom svoje umetničke istine uzdrma same temelje stvarnosti, no isto tako svesna svoje suštinske nemoći da izmeni svet. Poprište sukoba tog dvojstva, sadržanog u prirodi pozorišne umetnosti, bojno polje na kojem se najdirektnije dotiču dva realiteta, upravo oličava sudbina glumaca koji spajaju dva sveta, razapeti između umetnosti kojoj služe i realnog života kojem kao građani ne mogu da uteknu. (...) Jasno je da su oni nepomirljivi, ali je očigledno da ti međusobno sukobljeni svetovi jedan drugog magnetsku privlače, a da reprezenti obe stvarnosti osećaju potrebu da zavire „preko“, u onaj drugi univerzum, da makar samo na čas osete presan život (da bi odatle crpli materijal za svoje snove), odnosno da makar malo uživaju u iluziji umetnosti koju zvanično preziru. (...) Baveći se prokletstvom onih koji su se u jednom času, sticajem okolnosti, našli između ta dva sveta, pisac opisuje dramatičan sudar života i pozorišta.


Aleksandar Milosavljević, Iz Pogovora Između života i pozorišta u: Teatron br. 109; Muzej pozorišne umetnosti Srbije, Beograd, 1999.


 

(...) Nasuprot dvema porodicama iz provincijske zabiti – načelničkim „parovima“ Krkić i Mrkić, kao i njihovoj deci Ratku i Julijani – stoji putujuća glumačka družina „Evrem i Evdokija“, rastrzana između potrebe da preživi na oskudnom glumačkom hlebu (zadovoljavajući se zabavljanjem s pomalo sitne pouke) i nejasne težnje da neukom svetu ipak približi Šekspira. Ali, jasno „ogledanje“ u delovima zapleta Romea i Julije, kao i parafraziranje Krkića i Mrkića kao Montekija i Kapuletija koji će ipak učestvovati u komičkom raspletu, nije Hubačev glavni cilj. Naime, nakon neuspele „audicije“ za ulogu Julije, sledi još jedan gest kojim glumci Evremove trupe, akteri iluzije, intervenišu u realnosti: maskirani u kaluđere koji ispovedaju grehe, oni oslobađaju Juliju (Krkić) roditeljskog kućnog zatvora, kako bi se ona pridružila svom ljubljenom Ratku (Mrkiću), takođe odmetniku u svet teatra. Tako se inicira anti-iluzionistička teza koja je sasvim drukčija od, recimo, Simovićeve. Jer, kao što u završnici pokazuje pojava bivšeg ministra Sime Popovića i njegove žene Živke kao novog načelničkog para, Hubač svoje pozorišne pastiše ovde ne iscrpljuje u samo u pozajmici likova iz Nušićevog dela, kao ni samog Nušića (nesuđeni Evdokijin udvarač). Živkina odluka da Evremovu trupu spase i uzme pod svoju zaštitu – kako bi izgradnjom pozorišta u zabiti ponovo uspela sebe i muža da vrati u prestonicu i na ministarske položaje – dokazuje da svako mešanje pozorišta u život izaziva mnogo jaču intervenciju „suprotne strane“, reakciju posle koje svaka autonomija umetnosti postaje nemoguća (...)


Svetislav Jovanov,  Iz Pogovora Igra stvari, stvar igre u: Bizarno knjiga drama Željka Hubača; Šabačko pozorište & KIZ Altera, Beograd 2012.


Predstava i knjiga Ž. Hubača u Šabačkom pozorištu 

 

Izvor: Tanjug |
5. oktobar 2012. 16:37:34

BEOGRAD, 5. oktobra (Tanjug) - U Šabačkom pozorištu 7. oktobra, na završnoj večeri tradicionalne smotre "Teatar na pravom putu", biće izvedena premijera komada Željka Hubača "Otmica i vaznesenje Julijane K", u režiji autora, najavilo je danas pozorište iz Šapca. U predstavi igraju Aneta Tomašević, Deana Kostić, Mladen Ognjanović, Petar Lazić, Ivan Tomašević, Bogoljub Mitić, Ljubiša Barović, Vladimir Milojević, Slobodan Petranović i drugi. Hubač je dramaturg u Narodnom pozorištu u Beogradu, a ovo mu je druga režija u Šapcu, gde je pre dve sezone sa uspehom režirao svoj komad "Bliži nebu". Komad "Otmica i vaznesenje Julijane K" svojevremeno je na konkursu Udruženja dramskih pisaca dobio nagradu "Branislav Nušić". Praizvedba je bila u Kruševačkom pozorištu, u režiji Ljuboslava Majere, sa Predragom Ejdusom u glavnoj ulozi, a predstava je učestvovala u takmičarskom programu Sterijinog pozorja. Isti komad je, pod imenom "Ratko i Julijana" igran i u leskovačkom Narodnom pozorištu, u režiji Juga Radivojevića. Ta produkcija je izvođena na festivalu Dani komedije u Jagodini. Pre početka premijere u Šapcu, u galeriji teatra biće promovisana knjiga Hubačevih drama pod naslovom "Bizarno". U to izdanje Književno izdavačke zadruge "Altera" iz Beograda i Šabačkog pozorišta uvršteno je pet komada. Na promociji će govoriti direktor Srpskog narodnog pozorišta iz Novog Sada Aleksandar Milosavljević, direktor Sterijinog pozorja Milivoje Mlađenović i predsednik srpske sekcije Međunarodnog teatarskog instituta (ITI) Svetislav Jovanov. Jovanov u pogovoru knjige napominje da se za dosadašnji opus Hubača mogu izneti dve osnovne tvrdnje - "da je reč o jednom od najprovokativnijih fenomena u savremenom srpskom pozorištu i da se taj fenomen u odnosu na dominantne aktuelne tokove srpske dramaturgije pojavljuje kao atraktivan, ubedljiv i dobrodošao - izuzetak.".
vidi na http://www.glas-javnosti.rs/aktuelne-vesti/2012-10-05/predstava-i-knjiga-z-hubaca-u-sabackom-pozoristu


 

(...) Branislav Nušić je dobra referenca za Hubačevu komediju, jer se u njoj na način veoma blizak velikim srpskim komediografima, kroz priču o putujućoj družini glumaca s početka 20. veka, govori o lokalnoj sudbini političkih i porodičnih projekata, u kojima vladaju oštra podeljenost, primitivizam i korupcija. Koristeći potencijal gotovo celog ansambla Šabačkog pozorišta, Hubač je režijom potvrdio da je napisao lucidnu i vickastu komediju u kojoj stvarnost iznova i iznova zatamnjuje svet(l)ost pozornice (...)

Igor Burić, Dnevnik, Novi Sad 10.10.2
012.
vidi na http://www.dnevnik.rs/kultura/okoncana-revija-%E2%80%9Eteatar-na-pravom-putu%E2%80%9C-bliskost-srpskih-komediografa 

 


Deca sreskih načelnika
Posebna zanimljivost u vezi sa premijernim izvođenjem predstave „Otmica i vaznesenje Julijane K“ sastoji se u tome što se pisac Željko Hubač pojavljuje u ulozi reditelja. Hubačevu komediju karakteriše veoma zanimljiva, slobodno govoreći, anegdotska struktura. Junaci ove sage o pozorištu, jer „Julijana K“ je zapravo priča o pozorištu, jesu provincijski glumci koji zbog osipanja trupe (besparica) bivaju prinuđeni da angažuju glumce amatere za ulogu Romea i Julije. To što su njih dvoje, kako se ispostavi kasnije, deca dvojice sreskih načelnika, smrtnih (poslovnih) neprijatelja, poput glava onih dveju Šekspirovih porodica, kao i činjenica da će u jednom trenutku na scenu stići upravo „smenjena“ Živka ministarka lično, sve to predstavlja dovoljno materijala za ozbiljnu igru i ispunjenje velikih očekivanja. (...)

Željko Jovanović, Blic, 18. oktobar 2012.